Friday, December 21, 2012

Deklaracija o neokulturi


Uvod

Deklaracija o neokulturalnim zajednicama utvrđuje osnovne pojmove i načela neokulturalnog svjetonazora te iznosi temeljnu strukturu života i upravljanja neokulturalnim zajednicama. Deklaracija se odnosi na sve neokulturalne zajednice bilo koje vrste i na bilo kojem mjestu. Svaka pojedina neokulturalna zajednica može razraditi i nadopuniti ovu Deklaraciju u obliku vlastitotg Statuta, Kodeksa odnosno Pravilnika.


Neokultura

Pojam neokulture suvremena je kovanica. On označava nešto novo (neo) u načinu života pojedinaca i čovječanstva u cjelini. Ipak, u povijesnom smislu, neokultura je zasnovana na povijesnim podacima o drugačijem načinu života čovječanstva u vrijeme prije službenog povjesnog razdoblja, posebice u vrijeme neolita.

Iako uobičajena predstava neolita govori da je to bilo primitivno vrijeme u samu zoru čovječanstva (pretpovijest) podaci govore drugačije. Protežući se na području od današnje Slovačke i Češke, pa preko Balkanskih zemalja, Rumunjske, Bugarske, i Ukrajine, pa do Grčke i velikog dijela Turske, a zapravo čineći cjelinu s drugim neolitskim kulturama na području srednjeg i dalekog istoka (presumerske civilizacije i prevedska, takozvana Sarasvati kultura), ta je velika civilizacija pokazivala neke zapanjujuće značajke. Iako tehnološki nije bila toliko razvijena kao naša (mada postoje dokazi o naseljima s infrastrukturom u kojima je živjelo i do nekoliko desetaka tisuća ljudi), u društvenom i duhovnom pogledu ona daleko nadilazi postojeću suvremenu civilizaciju. Primjerice, neke od značajki neolitskih kultura su:

- ne postojanje bilo kakvih znakova nasilja ili kriminala
- ne postojanje zamisli o sukobu naroda u obliku rata
- društvena ravnopravnost (nepostojanje sukoba bogatih i siromašnih)
- upravljanje društvom na nehijerarhijski način
- potpuna ravnopravnost spolova uz uvažavanje njihove posebnosti
- ekološka osvještenost
- duhovna i religiozna tolerancija (uz pretežito uvažavanje ženskog božanskog načela, to jest Boginje)

U tom smislu, kultura Stare Europe izražavala je mnoge značajke koje su danas samo sporadično vidljive u preostalim tradicionalnim narodima i plemenima. Postojanje te kulture baca sasvim drugo svjetlo na povijest čovječanstva.

Najvažniji preokret događa se na psihološko-duhovnoj razini. Prevladavajuća premisa o prirodnoj nasilnosti čovjeka (sklonosti agresiji koja rezultira problemima u društvu i na posljetku ratovima) pada u vodu jer je očigledno da je čovječanstvo barem pet ili šest tisuća godina (a ako se krene dalje u prošlost u razdoblje paleolitika, onda i dulje), živjelo potpuno slobodno od ratova. Iz toga slijede dva važna zaključka:

- problemi suvremenog svijeta ne proizlaze iz “zla” u čovjeku već iz ideološko-civilizacijskih postavki nastalih prije četiri do pet tisuća godina pojavom osvajačko-dominantnih plemena iz kojih se razvila postojeća civilizacija
- ako je čovječanstvo jednom živjelo ispravnije nego što to čini sada, onda se ta situacija može ponoviti i svijet može postati bolje mjesto za život nego što je to sada

NeoKultura je pojam koji obuhuvaća niz područja života, od individualnih do društvenih. Rezultat je kombinacije znanstvenih istraživanja (malo poznatih lokalnih arheoloških i povijesnih nalaza te pretežito nalaza litvansko-američke arheologinje Marije Gimbutas), društvenih zamisli (poput onih Riane Eisler), popularnih promotora sličnih zamisli (Daniell Quinn, Thom Hartman) i osobnih uvida. Budući da iz objektivnih nalaza teško možemo dobiti stvarni uvid u način života neolitske kulture, ovo posljednje predstavlja glavni izvor praktičnih postupaka pa i tehnika koje podržavaju NeoKulturu.

NeoKultura teži davanju odgovora na pitanje KAKO današnji svijet može naučiti dragocijena znanja od davno izgubljene civilizacije, te na taj način spasiti sam sebe budući da se svojim postupcima doveo do ruba istrebljenja.


Smisao Deklaracije

Nadahnuće za ovu Deklaraciju nalazi se u:

1) povijesnim podacima o načinu života kultura i civilizacija koje su živjele drugačije od naše (takozvane “zapadne civilizacije”), posebice neolitskim civilizacijama (razdoblje od 10,000 do 3,000 godina prije naše ere)
2) knjizi Jedno svjetlo, mnogo duša A.P. Kezelea, koja s duhovne i subjektivne strane opisuje mogućnost promjene načina života u današnje vrijeme
3) suvremenim pokušajima ostvarivanja drugačijih zajednica (eko-sela, duhovnih zajednica i slično)

Za zajednički život na jednom mjestu potrebna je usklađenost zamisli, osjećaja, razumijevanja, ponašanja i djelovanja. Preduvjet stvaranja neokulturalne zajednice je međusobni sklad njenih članova koji nastaje na bilo kojoj od ovih razina. Što je više razina usklađenosti, vjerojatnost za uspjeh neokulturalne zajednice je veća.

Pretpostavlja se da početni motiv za stvaranje neokulturalne zajednice mora biti neka vrst “prepoznavanja” sličnih namjera, želja i planova od strane nekolicine ljudi. No, to “prepoznavanje” samo po sebi nije potvrda potpune usklađenosti zamisli, kao ni jamstvo uspješnosti ostvarenja neokulturalne zajednice.

Kao i u drugim oblicima zajedničkog života (od vrlo bliske zajednice kao što je brak, preko komunalnih mjesnih zajednica pa do mnogo većih zajednica kao što su gradovi ili države) potrebna su određena pravila s kojima se članovi zajednice slažu i po kojima organiziraju svoj život. Ta pravila obuhvaćaju neke opće zamisli (poput prihvaćanja temeljnih načela neokulture), ali i vrlo konkretne međusobne odnose (poput pravnih i ekonomskih odnosa). Ova Deklaracija daje odgovore na ta pitanja te na taj način stvara osnovu za neokulturalni život.

Neokulturalni način života je prije svega zasnovan na slobodi, pa će i članci ove Deklaracije biti zamišljeni tako da odražavaju duh neokulture, oduzimajući što manje slobode članovima zajednice, istodobno im pružajući maksimum zaštite od nereda ili moguće zlonamjere. Također, kao što je vidljivo iz početnih točaka Deklaracije, ona naglašava “iskustvo viših stanja svijesti” kao osnovu neokulturalnog života. To znači da su sva pisana pravila podređena i drugorazredna u odnosu na životno iskustvo neokulturalnog zajedništva.
Ipak, budući svjesni da je postizanje osnovnog neokulturalnog iskustva koje mijenja način doživljavanja stvarnosti pa prema tome i paradigmu po kojoj se živi, zapravo dugotrajan proces, smisao Deklaracije nalazi se u ocrtavanju smjernica i pravila koji ga u praksi podržavaju.


Deklaracija o neokulturalnim zajednicama

Opće odredbe

1. Čovjek je po prirodi nenasilan i sposoban stvoriti društvenu zajednicu zasnovanu na ravnopravnosti, suživotu i skladu s prirodom. Stanje suvremenog svijeta koje oslikava suprotne značajke (rat, nasilje, nepravdu, uništavanje prirode i slično) rezultat je paradigme koju su ljudi prihvatili, a ne njihove unutarnje prirode.

2. Svaka paradigma zasnovana je na određenom iskustvu stvarnosti (stanju svijesti), te ga zauzvrat potiče kroz način života, stvarajući tako zatvoren krug. Neokulturalna paradigma zasnovana je na iskustvu potpunog zajedništva koje transcendira individualnost, odnosno zasnovana je na iskustvu viših stanja svijesti.

3. Osnovna načela neokulturalnog svjetonazora su miroljubivost, nenasilnost, tolerancija, suosjećanje, suradnja, pomaganje, prihvaćanje različitosti te jednakost svih ljudi i živih stvorenja. Neokultura podrazumijeva pravo svakog čovjeka na slobodu, ljubav, znanje, život u obilju te osobni i duhovni razvoj.

4. Neokulturalna zajednica je skup osvještenih ljudi koji svojim načinom života, svakodnevnom praksom, organizacijom, upravljanjem zajednicom i osobnim odnosima u sebi i drugima oko sebe potiču iskustvo potpunog zajedništva i viših stanja svijesti. Bitne značajke neokulturalne zajednice su život u skladu s prirodnim zakonima te prehrambena, energetska, kulturna, obrazovna i znanstveno-istraživačka te duhovna samoodrživost.

5. Život u skladu s prirodnim zakonima podrazumijeva potpunu nenasilnu uklopljenost u eko-sustav u kojem se zajednica nalazi; poštovanje i suradnju s drugačijim, ne-ljudskim oblicima života (životinjski, biljni, mineralni, planetarni i zvjezdani svijet); odustajanje od nasilnog neograničenog populacijskog širenja (što znači održavanje optimalnog broja ljudskih jedinki s obzirom na očuvanje eko sustava).

6. Neokulturalna zajednica teži potpunoj samoodrživosti, a to znači neovisnosti od drugih zajednica, odnosno civilizacijskog okruženja unutar kojeg se nalazi. Samoodrživost ne podrazumijeva izoliranost, što znači da neokulturalna zajednica može i želi razmjenjivati dobra, energiju i znanja s drugima.
a) Prehrambena samoodrživost podrazumijeva sposobnost zajednice da proizvede i sačuva svoju vlastitu hranu tijekom cijele godine.
b) Energetska samoodrživost podrazumijeva sposobnost zajednice da proizvede i sačuva svoje vlastite izvore energije (struja, gorivo, voda).
c) Kulturna samoodrživost podrazumijeva postojanje i razvijanje izvornog stvaralaštva izraženog u estetici svakodnevnog života te umjetničkim djelima.
d) Znanstveno-istraživačka i obrazovna samoodrživost podrazumijeva poticanje stjecanja novih znanja te postojanje načina čuvanja znanja.
e) Duhovna samoodrživost podrazumijeva postojanje izvorne duhovne ili religijske prakse koja nije ovisna od vanjskih autoriteta, već je rezultat vlastitih duhovnih uvida članova zajednice.

7. Ostvarenje potpune samoodrživosti moguće je jedino u zajedništvu i to određenog broja pojedinaca (najmanji broj je vjerojatno desetak osoba). Zbog nenasilne naravi neokulturalnih zajednica prema eko-sustavu unutar kojeg se nalaze te zbog unutarnje strukture koja podrazumijeva međusobno poznavanje članova, neokulturalna zajednica ne bi smjela biti prevelika (najviše nekoliko stotina ljudi).

8. Svi članovi neokulturalne zajednice jednako su vrijedni i ravnopravni.

9. Organizacija i upravljenje neokulturalnom zajednicom je nehijerarhijska te zasnovana na načelu slobodnog dogovora. U slučaju potrebe za brzom mobilizacijom snaga (krizno djelovanje od interesa za cijelu zajednicu) uspostavlja se privremena funkcionalna hijerarhija ograničenog trajanja.

10. Struktura neokulturalne zajednice podrazumijeva postojanje Sjemena (sjemenih jedinica), Talenata i Plemena. Radi se o međusobno isprepletenim strukturama tako da svaki član neokulturalne zajednice pripada jednom Sjemenu, jednom Plemenu i barem jednom Talentu.


Sjemena

11. Sjemena jedinica ili sjemena zajednica je osnova neokulturalne zajednice. Sjemena jedinica se sastoji od najmanje jednog člana. Može ju sačinjavati par (kao u dosadašnjim brakovima), ali se ona može sastojati i od više ljudi (više pojedinaca ili parova, te više ljudi povezanih različitim osobnim odnosima).

12. Sjemena jedinica nije neformalna zajednica, već je službeno prepoznata od cijele neokulturalne zajednice. Njeno sklapanje je obilježeno odgovarajućim autohtonim običajem.

13. Pripadnici Sjemena održavaju zajedničku unutarnju ekonomiju prema međusobnom dogovoru, brinu jedni za druge, pomažu si i dijele zajedničke privatne trenutke u zajedničkom prostoru. Članovi Sjemena povezani su na osjećajnoj razini te su se prepoznali kao životni partneri.

14. Neokulturalni svjetonazor priznaje sve oblike osobnih odnosa i prakticiranja ljubavi (celibat, istospolna ljubav, ljubav u paru te višeljublje svih oblika) pod uvjetom da nisu nametnuti prisilom bilo koje vrste, već predstavljaju osobni izbor svih uključenih ljubavno zrelih osoba. Neokulturalna dob ljubavne zrelosti je 25 godina. Prije te dobi, ljubavno nezrela osoba ne može sudjelovati u sklapanju novih sjemenih jedinica, već u svojim osjećajnim i ljubavnim aktivnostima slijedi naputke svoje vlastite sjemene jedinice koja je za nju odgovorna.

15. Sjemena jedinica ne mora biti zasnovana na seksualnom izražavanju ljubavi. Ona može biti oblikovana i među prijateljima ili između nekoliko ljubavnih parova. U takvim slučajevima sjemena jedinica je povezana ekonomskim interesima, osjećajima koji nisu seksualni, obavezom međusobne podrške te funkcijom roditeljstva djeci rođenoj u istoj sjemenoj jedinici.

16. Djeca rođena u nekoj sjemenoj jedinici radost su, odgovornost i briga cijele sjemene jedinice bez obzira na biološke roditelje. Svi odrasli muški članovi sjemene jedinice nose jednakovrijednu ulogu oca djeteta rođenog u toj sjemenoj jedinici. Svi odrasli ženski članovi sjemene jedinice nose jednakovrijednu ulogu majke djeteta rođenog u toj sjemenoj jedinici.

17. Iako su članovi neokulturalne zajednice slobodni izabrati sjemenu jedinicu od dva člana suprotnog spola, neokultura potiče situaciju u kojoj djeca imaju veći broj funkcionalnih majki i očeva poradi uklanjanja psihologije autoriteta koja se nalazi u osnovi hijerarhijskog organiziranja društva i hijerarhijske duhovnosti, što je izvor mnogih nedaća i patnji cijelog čovječanstva.

18. Neokulturalni svjetonazor biološko nasljedstvo stavlja u drugi plan, dok je u prvom planu duhovno nasljeđivanje, odnosno nasljeđivanje znanja i talenata.


Talenti


19. Članovi neokulturalne zajednice predani su otkrivanju svojih unutarnjih sposobnosti koje pretvaraju u koristan i svrsishodan rad. Otkrivanje vlastitih talenata jedna je od važnijih zadaća osobnog razvoja svih članova neokulturalne zajednice.

20. Neokulturalni svjetonazor podrazumijeva neovisnost sposobnosti ili talenta od čovjeka, odnosno prema talentima se odnosi kao prema idealnom i nezavisnom “daru” kojeg čovjek dobiva od svemira te s vremenom razvija svoju sposobnost da ga sve više i više izražava. Prema neokulturi talent ne pripada čovjeku, već čovjek u određenom razdoblju svog života pripada talentu.

21. Odražavajući ovu misao, struktura poslova u neokulturalnoj zajednici podjeljena je prema Talentima. Svaka neokulturalna zajednica može u sebi uključivati manji ili veći broj Talenata koji opet okupljaju manji ili već broj ljudi. Talenti su u tom smislu proizvodne organizacije čija zadaća je izražavanje ljudskih sposobnosti uz istovremeno osiguranje prihoda to jest osiguranje egzistencije.

22. Talent je ekonomska jedinica neokulturalne zajednice, a zasniva se na pojedincima koji su otkrili i razvili svoje sposobnosti za određenu djelatnost. Svaki pojedinac unutar nekog Talenta može biti samostalan (u tom slučaju on sam predstavlja jedan Talent), ali se zbog djelotvornosti može i udružiti u neku vrst poslovne strukture.

23. Upravljanje Talentom s više članova zasnovano je na poslovnim potrebama i sposobnostima tih članova. Međutim, bez obzira koju funkciju netko ima unutar Talenta, dobit se dijeli na jednake dijelove svim članovima. Talenti mogu na privremenoj osnovi angažirati radnike koji ne pripadaju njihovom Talentu te su za svoj posao plaćeni. S vremenom, ti radnici mogu postati članovi Talenta s istim pravima.

24. Vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju pripada Talentu. U slučaju Talenta s jednim članom, radi se o njegovom privatnom vlasništvu. U slučaju Talenta s više članova, vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju je zajednička imovina svih članova, a pitanje investicija rješava se dogovorom. U slučaju gašenja Talenta, sredstva za proizvodnju dijele se na članove Talenta. U slučaju odlaska člana iz Talenta, njegov udio u sredstvima za proizvodnju rješava se prema prethodnom dogovoru.

25. Iz svog prihoda svaki Talent je obavezan financijski podržavati napredak i život cijele neokulturalne zajednice.

26. Svaki Talent ima svog predstavnika koji ga zastupa prema cijeloj zajednici i njenim strukturama, posebice u donošenju odluka o zajedničkim aktivnostima i ulozi tog Talenta u njima. Predstavnik Talenta se bira konsenzusom među članovima tog Talenta.


Privatnost, privatno vlasništvo i poslovi izvan zajednice

27. Svaki član neokulturalne zajednice ima pravo na svoju privatnost koja uključuje i njegov vlastiti privatni prostor. Međutim, članovi neokulturalne zajednice ne posjeduju zemlju ili nekretnine u kojima se odvija život zajednice (stanovanje i poslovi). To vlasništvo pripada neokulturalnoj zajednici kao cjelini. Ukoliko je prilikom ulaska u zajednicu član zajednice investirao svoja sredstva u stambeni prostor, ona će mu biti vraćena u slučaju izlaska iz zajednice. Svi članovi neokulturalne zajednice u slučaju svoje smrti takva sredstva ostavljaju zajednici.

28. Budući da se ova Deklaracija donosi u vrijeme kad će se neokulturalne zajednice osnivati unutar pravnog i ekonomskog okvira postojeće civilizacije, preporučuje se da se vlasništvo nad nekretninama prepusti zajedničkoj krovnoj organizaciji tipa “građanskih udruga” ili slično.

29. Pravo na privatno vlasništvo unutar zajednice uključuje sredstva za proizvodnju unutar Talenta kojem pripada član, novac, pokretnine, odjeću, stvari za osobnu uporabu te bilo koju vrst luksuza kojem je pojedinac sklon, a koju si može priuštiti. Član zajednice može posjedovati privatno vlasništvo u obliku nekretnina ili druge imovine izvan zajednice. Privatno vlasništvo je predmet nasljeđivanja prema zakonu ili oporuci.

30. Član neokulturalne zajednice nema pravo na njegovanje negativne ovisnosti (alkohol, cigarete i slično), odnosno dužan je boriti se protiv njih svim sredstvima. Zlouporaba droga suprotna je neokulturalnom svjetonazoru.

31. Član neokulturalne zajednice može samostalno obavljati poslove izvan zajednice, biti zaposlen to jest na neki način privređivati. Tako stečen prihod je njegovo privatno vlasništvo. Međutim, takav član se smatra obaveznim na neki način financijski podržavati zajedničke pothvate cijele zajednice.

32. Bez obzira na posao izvan zajednice, svaki član zajednice ima obavezu tražiti pripadnost nekom Talentu. Iako je Talent primarno ekonomska struktura on ne mora biti izravno vezan za privređivanje. Može postojati neki ne-privredni Talent pomoću kojeg će se zajednici podariti koristan rad i unaprijediti njen izgled i cijelo okruženje.

33. Svaka neokulturna zajednica će donijeti svoj vlastiti Pravilnik o načinu na koji će se pobrinuti za članove koji zbog bolesti, starosti, nesretnog slučaja i slično, ostanu radno nesposobni. Prisustvo takvih članova u zajednici je dragocjeno i zajednica će učiniti sve da ih podrži i rješava njihove probleme.

34. Stariji članovi zajednice koji više ne obavljaju egzistencijalne poslove (ne privređuju svojim radom) ne moraju financijski podržavati zajednicu, ali imaju puno pravo na svoju ulogu u životu zajednice. Neokulturalna zajednica posebno cijeni znanje, mudrost i iskustvo svojih starijih članova.


Plemena


35. U svakoj neokulturalnoj zajednici postoji pet plemena. Pleme je strateška organizacijska jedinica zajednice koja se brine za ostvarenje njene samoodrživosti i neovisnosti.

36. Pleme zemlje brine se za ostvarenje prehrambene samoodrživosti. Ono koordinira rad odgovarajućih Talenata (poljodjeljskog, vrtlarskog, voćarskog i slično), organizira društveno korisne poslove članova zajednice od općeg interesa, a koji su usmjereni na osiguranje i očuvanje prehrambene samoodrživosti.

37. Pleme vatre brine se za ostvarenje energetske samoodrživosti. Ono donosi odluke koje su u svezi sa stvaranjem i očuvanjem energije (struja, gorivo, voda), a koje su od općeg interesa za zajednicu. Pleme vatre upravlja i općom ekonomijom zajednice brinući se za zajedničku imovinu, koordinirajući poslove trgovačkih Talenata, posebice što se tiče zajedničkih poslova izvan zajednice. Pleme vatre je zaduženo i za moguću obranu zajednice od vanjskih opasnosti te, ako je potrebno, održavanje unutarnjeg mira.

38. Pleme vode brine se za ostvarenje kulturne samoodrživosti. Ono potiče stvaralaštvo među članovima zajednice, organizira sezonske i druge proslave, izložbe, predstave i slično. Estetski i umjetnički izgled zajednice pod brigom je plemena vode, kao i duh zajedništva ostvaren putem različitih okupljanja i povezivanja.

39. Pleme zraka brine se za ostvarenje obrazovne i znanstveno-istraživačke samoodrživosti. Ono se brine za provođenje obrazovanja, istraživanje i skupljanje znanja. Dužnost je plemena zraka osigurati ozračje znatiželje i živu tradiciju prenošenja spoznaja iz generacije u generaciju. Pleme zraka također vodi evidenciju članova, dnevnik zajednice i sve slične dokumente.

40. Pleme prostora brine se za ostvarenje duhovne samoodrživosti. Članovi tog plemena zaduženi su za organizaciju duhovnih aktivnosti, poput meditacije ili duhovnog plesa. Zadaća plemena prostora je osiguranje uvjeta za provođenje duhovnih aktivnosti i poticanje svih članova zajednice u tom smjeru.

41. Svaki član zajednice obavezno je pripadnik jednog Plemena koje ne mora biti povezano s ulogom njegovog Talenta. Preporuča se rotacija pripadnosti plemenu. Rad na plemenskim aktivnostima nije izvor egzistencije (ne plaća se) i posvećen je dobrobiti zajednice.


Opći sabor, Plemensko vijeće, Poglavari i Savjet zajednice

42. Iako svaki član plemena nosi jednaku odgovornost za ostvarenje ciljeva plemena, postoji jedna osoba koja je predstavnik tog plemena - Poglavarica (ili Poglavar, ako je muškoga roda). Poglavarica se bira na godišnjem plemenskom vijeću u vrijeme zimskog solsticija i to demokratskom metodom apsolutne većine. Nema ograničenja u biranju jedne osobe više godina za redom na to mjesto.

43. Poglavarica plemena koordinira rad svih članova plemena te je najodgovornija za provođenje zajedničkih aktivnosti. Položaj Poglavarice ne podrazumijeva vlast, iako je obaveza članova plemena da poštuju taj položaj. Poglavarica plemena prema potrebi saziva plemensko vijeće koje se sastoji od svih članova plemena. Plemensko vijeće se obavezno saziva jednom godišnje u vrijeme zimskog solsticija.

44. Pet Poglavarica ili Poglavara plemena čine Savjet zajednice koji donosi odluke od općeg interesa za zajednicu, posebno u slučajevima kad taj interes povezuje ili nadilazi odgovornost jednog plemena. Nitko od članova Savjeta zajednice nije nadređen ili podređen, a odluke se donose konsenzusom.

45. Savjet zajednice sastavlja pravilnike, kodekse ili statute koji reguliraju način funkcioniranja zajednice. Primjerice, pravilnik može odrediti na koji način se od Talenata ili Sjemena skupljaju sredstva u zajedničku blagajnu, te na koji način se donose odluke o njihovom korištenju.

46. Pravilnik, kodeks ili statut, kao i njihove nadopune odobrava opći sabor zajednice apsolutnom većinom glasova. Opći sabor zajednice sastoji se od svih članova zajednice. Saziva se obavezno jednom godišnje u vrijeme ljetnog solsticija, a češće po potrebi. Opći sabor zajednice saziva Savjet zajednice.


Funkcionalna hijerarhija


47. U slučaju krize ili potrebe za brzim djelovanjem Savjet zajednice saziva opći sabor koji se sastoji od svih članova zajednice te predlaže uvođenje funkcionalne hijerarhije. Odluka o tome donosi se apsolutnom većinom. Ako bude donešena, Savjet zajednice počinje djelovati kao vlada, a također i između sebe bira jednu osobu – predsjednicu ili predsjednika - koja će donositi presudne odluke.

48. Obaveza je prvog Savjeta zajednice da prema svojim mogućnostima predvidi krize ili opasnosti koje bi zahtijevale uvođenje funkcionalne hijerarhije. Također je obaveza tog prvog Savjeta da razradi scenarije djelovanja kao i funkcije koje je potrebno ispuniti da bi cijela zajednica u trenucima potrebe djelovala hijerarhijski, a to znači brzo i djelotvorno.

49. Ti scenariji se zatim predstavljaju općem saboru zajednice, traže se dodatna mišljenja i omogućava se svakom članu zajednice da se o tome izjasni. Prihvaćanje scenarija krize provodi se apsolutnom većinom.

50. Scenarije krize nakon toga čuva Poglavarica Plemena zraka te se s njima upoznaju svi novi članovi Savjeta zajednice (izabrani plemenski Poglavari ili Poglavarice).

51. Funkcionalna hijerarhija se ukida prestankom okolnosti koje su ju izazvale i upravljanje zajednicom se vraća u redoviti “labavi” i neobavezni okvir. Ukoliko kriza potraje dulje, funkcionalna hijerarhija se na općem saboru preispituje najmanje jednom u tri mjeseca.


Primanje novih članova u zajednicu

52. Neokulturalna zajednica je otvorena primanju novih članova tako dugo dok ne dosegne gornju granicu brojnosti koja bi ugrožavala nenasilno provođenje prehrambene i energetske samodostatnosti na određenom području. Primanje novih članova uvjetovano je i materijalnim mogućnostima zajednice (stambenim jedinicama i ekonomskim potrebama).

53. Svaki potencijalni novi član zajednice mora se pokazati ekonomski samostalnim ili posebno vrijednim za zajednicu. Osim toga, mora se uklopiti u strukturu zajednice te biti prihvaćen od njenih dosadašnjih članova. Zbog toga kandidat prolazi kroz fazu “člana pripravnika”.

54. Pripravnik nema pravo glasovanja niti utjecaja na odluke zajednice. Tijekom svog pripravništva u potpunosti sudjeluje u životu zajednice te traži način da se uklopi u njenu strukturu (prije nego postane član zajednice pripravnik mora odrediti kojem Sjemenu, Talentu i Plemenu pripada). Tijekom svog pripravništva novi budući član može ispitivati svoje mjesto unutar zajednice te pripremati teren za potpuno uključenje u nju. Vremensko trajanje pripravništva nije ograničeno.

55. Osim materijalnih okolnosti (mogućnost smještaja i života novog člana), za dobivanje trajnog statusa člana zajednice potrebno je zadovoljiti pet dodatnih uvjeta: 1) konsenzus članova Sjemena kojem se novi član pridružuje odnosno oblikovanje nove sjemene jedinice; 2) konsenzus članova Talenta kojemu se novi član pridružuje odnosno postojanje Talenta kojeg je novi član stvorio; 3) konsenzus plemenskog vijeća kojemu novi član pripada; 4) položen ispit znanja o načelima neokulture, posebice onima sadržanih u ovoj Deklaraciji pred Savjetom zajednice i 5) javno prihvaćanje ove Deklaracije kao temelja vlastitog svjetonazora.


Izdvojeni članovi

56. Neokulturalna zajednica posjeduje svoje fizičko središte – mjesto na kojem živi većina njenih članova. Na taj način se jedino može doživjeti neokulturalno iskustvo u cjelini. Međutim, u prijelaznim razdobljima neki njeni članovi mogu živjeti izdvojeno, u “vanjskom” svijetu.

57. Moguće je da i cijele sjemene jedinice ili čak Talenti imaju status izdvojenih članova. Ukoliko izdvojeni član radi neke druge poslove izvan zajednice, on mora pripadati nekom Talentu unutar zajednice i tako pridonositi općem dobru. Također, ukoliko je njegov izvor egzistencije neki drugi posao, a ne Talent, smatra se financijski obaveznim pomagati zajednicu.

58. Izdvojeni član mora pripadati i nekoj sjemenoj jedinici ili ju sam oblikovati. Nije moguće biti u sjemenoj jedinici neokulturalne zajednice i održavati slične odnose izvan nje (bračna zajednica).

59. Takvi članovi imaju jednake obaveze prema zajednici kao i članovi koji žive u fizičkoj blizini. Svaki izdvojeni član mora pripadati jednom Sjemenu, Talentu i Plemenu. Također, ukoliko plemenska vijeća ili Savjet zajednice ili opći sabor zajednice odluči preusmjeriti dio energije (rad ili financije) prema nekom zajedničkom projektu, izdvojeni članovi će u tome sudjelovati na jednak način kao i svi drugi.

60. Budući da je osnova neokulturalne zajednice iskustvo zajedništva, izdvojeni članovi mogu održavati svoj kontakt sa zajednicom jedino putem redovnih dolazaka. Smatra se da je za stvarno sudjelovanje u životu zajednice potrebno minimalno 90 dana u godini (tridesetak vikenda).

61. Primanje izdvojenih članova jednako je primanju članova koji stalno žive u zajednici.


Sloboda življenja i izlazak iz zajednice


62. Neokulturalni način života zasnovan je na slobodi. Obaveze koje zajednica traži od pojedinca ne bi smjele biti veće od jedan sat rada dnevno. Sve ostalo je osobni slobodni izbor. U takvim okolnostima pojedinac se ne bi smio osjećati ugroženim ni na koji način. Zbog toga neokulturalna zajednica u uobičajenim okolnostima ne poznaje represivne mjere. One su moguće samo u slučaju krize i uspostavljanja funkcionalne hijerarhije.

63. Svaki član neokulturalne zajednice prihvatio je ovu Deklaraciju kao temelj svog svjetonazora i to se smatra dovoljnim jamstvom da će na taj način djelovati, odnosno da će učiniti sve što je u njegovoj moći da ne poremeti život zajednice.

64. U slučaju nesporazuma, destruktivnog ponašanja ili nepoštivanja odluka zajednice (plemenskog vijeća, Savjeta zajednice ili općeg sabora) od strane pojedinca, njegova sjemena jedinica dužna je djelovati u smjeru ispravljanja takvog ponašanja, odnosno služiti mu kao oslonac i podrška u rješavanju eventualnih problema.

65. Svaki član zajednice, a posebice plemenski poglavari, učinit će sve što je ljudski moguće da riješe probleme i izglade nesporazume koji dovode do kršenja osnovnih pravila zajednice.

66. Ako zajednički napori pojedinca, njegove sjemene jedinice i drugih članova zajednice ne urode plodom, može se razmišljati o isključivanju člana iz zajednice. Takva odluka se neće donijeti olako, već će ju Savjet zajednice predložiti općem saboru koji će ju potvrditi apsolutnom većinom glasova.

67. Pojedinac je slobodan da bez obaveze obrazloženja u bilo kom trenutku, svojom vlastitom odlukom napusti zajednicu.

68. Bilo da je član isključen ili je napustio zajednicu svojevoljno, sa sobom može ponijeti svoje privatno vlasništvo, ali ne i nekretninu u kojoj je stanovao. Ukoliko je pri dolasku u zajednicu investirao u tu nekretninu, novac će dobiti natrag tek kada se pronađe neki drugi ili novi član zajednice koji će mu ga isplatiti. Na taj način odlazeći član se obavezuje da neće biti financijskog pritiska na zajednicu.

69. Bilo da je član isključen ili je napustio zajednicu svojevoljno, ona ili on neće ni na koji način tražiti odštetu ili nadoknadu za vrijeme koje je proveo u zajednici. Od samog početka je svjestan da na to nema pravo i da bi to bila zlouporaba dobre volje drugih članova zajednice.


Završne odredbe

70. Uvjerenja smo da je neokultura prirodni način života dostojan čovjeka. Ona pruža mogućnost da zauzmemo svoje mjesto u zajednici života. Miroljubivi istraživači, sakupljači znanja, umjetnici i sustvaratelji – to su ljudi po svojoj naravi.

71. Civilizacijska kretanja zasnovana na paradigmi odvojenosti, sebičnosti, posesivnosti i negativnoj individualnosti dovela su čovječanstvo do ruba katastrofe. Neokultura uvodi drugačiju paradigmu zasnovanu na iskustvu koje nadilazi individualnost, a opet pruža pojedincu unutar zajednice najveću moguću slobodu dokidanjem prisilne hijerarhije i vlasti manjine nad većinom.

72. U trenutku donošenja ove Deklaracije, svijet je još vrlo daleko od neokulturalnih zajednica. Mnogo toga se mora promijeniti na osobnoj, ekonomskoj, društvenoj i političkoj razini da bi neokultura kao prirodni način života dobila svoju šansu. U tom smislu potpisnici ove Deklaracije još će neko vrijeme, nadamo se kratko, biti pioniri jednog novog doba koje neumitno stiže.

73. Ovu Deklaraciju donijeli smo u razdoblju tame, okruženi iskrivljenim vrijednostima, lažima i iluzijama stvorenih od moćnika čiji ciljevi nisu u skladu s ciljevima opće ljudskosti. Neka ona bude svjetlo nade koje će nas voditi unatrag do izvorišta životne mudrosti, ali i unaprijed sve do njenog ušća u vremenu mira, sreće i obilja.

31.12.2006.


Dodatak Deklaraciji – osnivanje novih neokulturalnih zajednica


Nove neokulturalne zajednice mogu se osnovati na bilo kojem mjestu. Početak osnivanja neokulturalne zajednice je uspostavljanje njene strukture: Sjemena, Talenata i Plemena. Skupina osvještenih ljudi koja započinje neokulturalnu zajednicu tada će proći kroz fazu preispitivanja mogućnosti i planiranja. Najvažnija zadaća u toj fazi je provođenje zajedničkog vremena u ostvarivanju pet vrsti samodostatnosti, to jest simbolično ili stvarno provođenje svih pet plemenskih aktivnosti.

Pleme zemlje će biti oživljeno kroz zajedničko spremanje hrane i uživanje u njoj. Naravno, ta aktivnost treba biti praćena odgovorajućim razmišljanjem i planiranjem proizvodnje hrane.
Pleme vatre će biti oživljeno kroz planiranje kupovine mjesta gdje će se neokulturalna zajednica smjestiti, osiguranje dovoljnih sredstava, štednja i slično. Uz to idu i planiranja energetske samoodrživosti i osiguranja egzistencije.

Samo naizgled su ova dva plemena najvažnija. Budući da su najkonkretnija, onda izgleda kao da sve o njima ovisi. U stvarnosti, međutim, pleme vode, zraka i prostora jednako su tako važni. Zajedničke proslave, kreativnost, učenje novih znanja, putovanja i posebice, zajedničke duhovne aktivnosti, presudne su u stvaranju neokulturalnog iskustva.
Oblikovanje Talenata izravno je vezano za financiranje cijelog projekta, a s tim se može početi godina prije nego se zajednica negdje fizički smjesti.

Sjemene jedinice su najosjetljiviji dio neokulturalnog načina života jer predstavljaju duboki rez u uobičajene predstave o obitelji i njenoj vrijednosti. Također, zahtijevaju preispitivanje o svom vlastitom emocionalnom stanju i potrebama.