Knjigom
Jedno svjetlo, mnogo duša Adrian P. Kezele nastavlja ciklus knjiga kojima budi svjesnost o staroj neolitskoj kulturi našega podneblja. Do sada su objavljene knjige
Povratak Boginje,
Duša Stare Europe i
NeoDance - duhovni ples Starih Europljana. Slijedi nekoliko izvdaka iz knjige. Zainteresirani mogu potražiti i naručiti knjigu pri izdavačkoj kući
Dvostruka duga.
Ova je knjiga pisana u obliku zamišljenog izlaganja “onih koji su se prisjetili” Stare Europe nama koji živimo u današnjim nemirnim vremenima. Saznat ćete “iz prve ruke” kako je svijet izgledao u to davno vrijeme i zašto se promijenito prije pet tisuća godina kad su ga naši preci počeli osvajati.
Saznat ćete sve o “neokulturi”, životnom i duhovnom putu Starih Europljana, ali ne u obliku zaboravljene priče, već u obliku živoga znanja koje je primjenjivo i danas. Svijet se nalazi na rubu katastrofe. Promjene su potrebne, ali tako dugo dok se služimo starim metodama nastavit ćemo polako kliziti u propast.
Glas “onih koji su se prisjetili” objasnit će vam mnoge detalje neokulture - od svjetonazora i odnosa prema duhovnosti, preko ljubavi, seksualnosti i odgoja djece pa sve do ekonomije i upravljanja društvom. Bit će vam predložen osobni izlaz iz problema koji tište suvremeni svijet - stvaranje novih “neokulturalnih zajednica” koje na jednostavan i djelotvoran način mogu postati naša svakodnevna stvarnost.
Da li je ovo knjiga za vas?
Prati li vas čežnja kojoj ne znate odrediti izvor, pa čak ni na što je usmjerena? Ili možda osjećate da u sebi nosite nešto vrijedno, ali niste pronašli način kako da to otkrijete i pokažete svijetu. Možda ste nezadovoljni objašnjenjima svijeta i života koja su vam ponudili vaši vjerski i duhovni učitelji. Znate da postoji još nešto; nešto što ne možete opisati ni objasniti, ali tu je, stvarno i prisutno, duboko u vašoj duši. Nikada niste bili skloni nadmetanju i igrama moći. Duboko odbijate bilo kakvu nepravdu, nasilje ili prevlast bilo koje vrste. Imate osjećaj stalnog čekanja, iako ne znate zašto. I na posljetku, osjećate da bi vam bolje bilo u nekom drugom svijetu, jer ovaj u kojem živite nije krojen po vašoj mjeri.
Drugim riječima, neprilagođeni ste. Dobro to skrivate noseći maske koje se od vas zahtijevaju. Uspješno ili manje uspješno obavljate svoj posao, ali uz stalni osjećaj da bi život mogao i morao biti drugačiji.
Mnogi tako osjećaju, naravno, posebice kad se nalaze na dnu društvene ljestvice. Ali, ako tako osjećate i onda kad vam je dobro i kad ste uspjeli, što onda? Ima mnogo drugih kojima je lošije od vas, morali biste biti zadovoljni onim što ste i gdje ste, a ipak niste.
Ako je tako, ako osjećate barem nešto od svega toga, spremni ste za prisjećanje. To je vaša sudbina.
Pročitajte ovu knjigu.
Sadržaj
TKO SMO MI?
...o tome tko govori kome te o razlici između vi i mi...
PRISJEĆANJE
...o načinu na koji govorimo i odakle znamo to što znamo...
VELIKI ZABORAV
...o tome kako ste se pojavili vi i kako ste zaboravili na nas...
SUDBONOSNA ODLUKA
...o tome kako smo odlučili ostati mi pa čak i po cijenu smrti...
POSTIGNUĆE I ISPUNJENJE
...o motivima koji upravljaju vašim životom i o onima koji su upravljali našim...
PENJANJE NA VRH PIRAMIDE
...o lažnom vrhu, nepostjećoj hijerarhiji, strahu od nestanka i “razvoju” koji ubija...
LJUDI I BOGOVI
...o božanskom i o doživljaju božanskog; o duhovnim bićima, Bogu, Boginji, prorocima i drugim zabludama vjere...
TIJELO I DUHOVNOST
...o tijelu kao vrhunskom duhovnom iskustvu, o nastanku lažnog procjepa između duha i tijela te o iskustvu potpunog zajedništa koje ga zatvara...
LJUBAV I ODNOSI MEĐU LJUDIMA
...o različitm vrstama ljubavi i seksualnosti...
ŽIVOTNE ZAJEDNICE, DJECA I OSVAJANJE SVIJETA
...o mnogostrukim mogućnostima zajedničkoga života, roditeljstvu i odgoju djece te o pitanju broja ljudi koji naseljavaju ovaj planet...
UPRAVLJANJE DRUŠTVOM: EKONOMIJA I POLITIKA
...o prirodnim nagonima i strukturi društva; još o obitelji i životnim zajednicama te o nepostojećoj politici i pouzdanoj ekonomiji...
NEOKULTURALNE ZAJEDNICE I ODLAZAK IZ CIVILIZACIJE
...o tome kako promijeniti svoj svijet i u kratkom roku napustiti dosadašnji način života; o novim zajednicama i kraju osvajačke civilizacije...
JESTE LI NAS ČULI?
...o svemu rečenom, uz male ali važne dodatke...
A.P. Kezele: Neokultura kao način života
Izvadak iz knjige
NEOKULTURALNE ZAJEDNICE I ODLAZAK IZ CIVILIZACIJE
...o tome kako promijeniti svoj svijet i u kratkom roku napustiti dosadašnji način života; o novim zajednicama i kraju osvajačke civilizacije...
191
Neki od vas će osjetiti istinu u našim riječima, a neki neće. Svakom svoje, naravno. Nismo progovorili zato da bismo uvjerili sve, bit će dovoljna nekolicina. Na osnovi onog što znamo, reći ćemo vam što da učinite. Smatramo da svatko od vas može pridonjeti promjeni svoga života. Štoviše, uvjereni smo da tijekom najviše desetak godina od ovoga trenutka možete za sebe osigurati život kakav zaslužujete.Ali, da biste to postigli morate jasno razumjeti situaciju u kojoj se nalazite. Razmišljajte o njoj; razmišljajte o našim riječima i porukama koje smo vam prenijeli. Svaka od njih zaslužuje posebnu pozornost.
Također, svaka od njih se može detaljnije razraditi. Mnogo je toga ostalo neizrečeno. Razmišljajte o onome što ste čuli, ali i o onome što niste. Ni mi ne znamo odgovore na sva pitanja. Na posljetku, naše je znanje zasnovano na prisjećanju. A prisjećanje nije uvijek potpuno. Kad se ono probudi i u vama, nadopuniti ćete naše riječi detaljima i svojim vlastitim iskustvima.
Promjena stava prema postojećim životnim vrijednostima, a posebice prema onome što zovete civilizacijom, prvi je korak prema istinskoj preobrazbi. Uz njega mora ići i unutarnje iskustvo koje ćete postupno stjecati. Kad budete imali i jedno i drugo, vaš će se način života spontano približiti našemu, bez obzira na oblik koje će poprimiti.
192
Prije nego zaokružimo svoju priču konkretnim prijedlozima za praktičnu provedbu, pokušat ćemo odgovoriti na dva važna pitanja. Prvo je: “Može li se svijet doista promijeniti?” A drugo: “Na koji način će se ta promjena dogoditi?”
Na prvo pitanje imamo dva odgovora. Globalno gledajući, ne znamo može li se doista nešto bitno promijeniti. Ne znamo zato što nikad do sada nije postojala ovakva situacija. Zbog toga naše sjećanje, a najvjerojatnije ni sjećanje bilo koga drugog ne može objaviti odgovor zasnovan na iskustvu. Ovo je prvi put da su ljudi postali osvajači svijeta i zagušili ga svojim vlastitim mnoštvom. Možemo se jedino nadati da je promjena moguća.
Međutim, ako je moguća, onda znamo odgovor na drugo pitanje. Promjena se neće dogoditi na način na koji su se događale revolucije u vašoj povijesti. Nema načina da se ova vrsta preobrazbe, dakle povratak na raznolikost ljudskoga iskustva i načina života, dogodi vođena istim načelima. Primjerice, neće se raširiti s jednoga mjesta, neće imati vođu ili obrazac po kojoj se odigrava i neće se nikada pretvoriti u neku vrst jedinstvenog pokreta.
Ako se ikada stvarno promijeni, svijet će se promijeniti na mnogo mjesta istodobno. “Vođena” promjena, centralizirano upravljanje, središnja moć ili autoritet jedne osobe ili organizacije i drugi već prepoznati oblici društvenih preobrazbi samo bi značili da se ona bitna preobrazba nije dogodila.
193
U tom slučaju, pitatate se, kako ćete prepoznati da se promjena događa? Kako ćete znati da ste uspjeli?
Nema načina da to znate ako gledate globalno. Ali, ima načina da zamijetite preobrazbu svog vlastitog načina života i načina života onih koji ga dijele s vama. Drugim riječima, nama nije cilj golobalna promjena, već osobna, manja promjena, ona koju možete provesti u svom životu praktično sada, tijekom sljedećih nekoliko godina. Jedino to i možete učiniti - pobrinuti se za sebe, svoje najdraže i svoje prijatelje. Svi ostali su vam izvan dohvata. Gotovo da vas ne bi trebalo biti briga što se događa s drugima.
Ne kažemo to zbog sebičnosti ili bezobzirnosti. Pokušavamo istaknuti žarište na kojem mora biti vaša pozornost. Naravno da smo zabrinuti za svijet i druge ljude. Tako je oduvijek bilo i bit će. Ali, ako razmišljamo o metodologiji stvarne promjene onda nema načina da ju se pokrene s jednoga mjesta te da se ona poput zaraze proširi svijetom.
To je bio vaš način širenja ideologije. Na taj ste način objedinili svijet u jednom svjetonazoru. Mi to ne želimo. Prava promjena znači ako se svijetom raširi tisuće različitih svjetonazora koji će međusobno poštovati jedni druge bez želje da ističu svoju nadmoć.
194
Zamislite mnogo malih svjetala koje se pale posvuda po svijetu. Jedno po jedno, svako na svoj način i u svojoj boji. Na posljetku će cijeli svijet biti osvjetljen, ali ne iz jednog izvora već iz milijardu njih. To je promjena kojoj se nadamo. Nije nam potrebno jedno sunce koje će otjerati tamu. Takva zamisao je odraz vaše čežnje za jednim Bogom, jednim spasiteljem i jednim prorokom. Vama ona izgleda privlačno, ali mi u njoj prepoznajemo psihologiju autoriteta koja je krivac za sva zla koja su snašla ovaj svijet.
Mi znamo za Jedno svjetlo, jer svi smo dio njega. Ali, duša je mnogo, kao i ljudi, kao i svega što je stvoreno. U materijalnom svijetu Jedno svjetlo uvijek sija s mnogo mjesta.
Dakle, ne razmišljajte globalno, već pojedinačno. Ne čekajte da se steknu uvjeti pa da se cijeli svijet preokrene. Ni vi nas niste preokrenuli odjednom. Bilo vam je potrebno tisuću godina da nas osvojite ili asimilirate. Možda će i za suprotni proces biti potrebno isto toliko vremena.
Međutim, to ne znači da se vi kao pojedinci ne možete vratiti istinskom načinu života već sada u ovom pokoljenju. Pokušajte razmišljati šire od nametnutih vam obrazaca. Što je to što vam je doista potrebno? Morate li živjeti jednako kao i svi ostali? Ili možete promijeniti svoj svjetonazor, svoje iskustvo, svoje prioritete i svoj život?
195
Govoreći o svom načinu života u naše vrijeme, nikada ne bismo upotrijebili neki naziv da ga označimo. Za to nije bilo potrebe. Svi su ljudi živjeli kao što ljudi žive. Što se o tome može više reći?
Međutim, taj, “ljudski” način života bio je toliko raznolik da bi se vaši znanstvenici teško snašli u tome. Broj opisa našeg načina života bio bi gotovo jednak broju pojedinačnih slučajeva, a to znači da nikakva “znanost” o tome nije moguća. Ipak, pokušali smo vam objasniti zajedničko ljudsko iskustvo koje je tisućama godina omogućavalo održavanje takvoga stanja. Radilo se o savršenoj ravnoteži različitih sklonosti, prirodnih značajki, duhovnog iskustva i načina preživljavanja. Suočeni s mnoštvom različitih oblika spontane organizacije društva, vaši su znanstvenici izmislili nazive poput već spomenute “pastoralne anarhije”. Njima označavaju pred-civilizacijski način života ljudi.
Mi vam sada predlažemo naziv kojim ćemo označavati povratak na prvobitnu raznolikost ljudskih društava, ali i samu situaciju u kojoj bi se nakon određenog vremena svijet mogao naći: neokultura.
196
Najveći dio naših jasnih sjećanja dolazi iz vremena neolita, dakle u razdoblju od 10000 do 3000 godine prije nove ere. Na taj način smo u nazivu označili povezniicu s tim davnim vremenom. Međutim, riječ “neo” u većini vaših jezika povezana je s nečim novim, pa tako ukazuje na promjene koje će se događati.
“Kultura” je riječ koja nam se više dopada od “civilizacije”, zato jer ovu potonju povezujemo s vašim dolaskom i povijesnim razdobljem od pet tisuća godina tijekom kojeg ste u potpunosti izbirsali staru raznolikost življenja. Za nas je to tragično razdoblje i riječ “civilizacija” zbog toga ima gorak okus.
Ona također označava i hijerarhijski uređeno društvo, pa je tako neprilična za način života kojem težimo. Kultura s druge strane ukazuje na ljudsku djelatnost, posebice na stvaralaštvo. Ljudi stvaraju i istražuju - ljudi su kulturni. Raznolikost načina života - to je ljudsko stvaralaštvo i ljudska kultura.
Dakle težimo neokulturi, a istodbno tom riječju označavamo put kojim je potrebno ići da bismo to postigli. Neokultura je istodobno i put i cilj.
Imajte na umu međutim da neokultura po svom određenju pretpostavlja beskrajnu raznolikost ljudskoga iskustva i načina života. Ovo “beskrajno” je doslovce istinito. Ne govorimo o mnogobrojnim načinima, već o bezbrojnim načinima. To znači da će se društvena struktura mijenjati kako se iskustvo bude mijenjalo. Ni jedna neokulturalna zajednica nije imala strukturu koja je bila vječna. Neke su trajale duže, neke kraće, ali uvijek su se na posljetku promijenile.
Neokultura znači nepostojanje jednog obrasca po kojem se život živi.
197
Neokultura također znači da nema jednog određenog načina koji je najbolji. Svaki način može biti dobar u određenim okolnostima. Međutim, nakon nekog vremena on se napušta jer se okolnosti mijenjaju. To znači da načelno nema ništa loše ni u vašem načinu života. Već smo vam objasnili da smo i mi poznavali funkcionalnu hijerarhiju u okolnostima nepogoda i opasnosti. Međutim, vi ste tu funkcionalnu hijerarhiju zamrzli i pretvorili u trajno stanje. Dakle, nema ništa loše u vašem načinu života osim što je potrajao daleko dulje nego što je to prirodno. Zbog toga ste istrijebili sve druge ljude, a sada ugrožavate i svoj vlastiti život i život ovoga planeta.
Zapravo vam ništa ne želimo nametnuti. Malo je ljudi koji će nakon podrobne analize svjesno prihvatiti postojeću situaciju. Svi žele promjene. Međutim, budući da su nesvjesni osnovnog problema u svom svjetonazoru, ljudi se nadaju da će one doći iznutra, na osnovi već postojećih civilizacijskih pravila.
To se neće dogoditi. Ta se pravila moraju promijeniti. I to je ono što vam predlažemo kroz pojam neokulture. Ne namećemo vam nova pravila - ukidamo jedno pravilo i otvaramo vam vrata raznolikosti.
198
Predlažemo vam da zanemarite globalne promjene i trendove. Pobrinite se za sebe i ljude s kojima živite. Neokulturalnu promjenu nećete moći provesti sami, niti unutar svoje obitelji. Sjetite se priče o negativnim stranama obiteljskog organiziranja. Umjesto toga predlažemo vam da svoj život organizirate unutar neokulturalnih zajednica.
Kako će one točno izgledati, na vama je da odlučite. Ne želimo vam ništa nametnuti. Ali, shvatite da je vaš način bio sadržan u našem. Sve što vi imate imali smo i mi. Ali, imali smo i mnogo toga drugoga. Upravo zbog toga smatramo da ni prijelaz na neokulturalni način života nije nemoguć. Neokultura dopušta slobodu izražavanja, a to znači da ste slobodni živjeti kako želite, pa i onako kako živite sada, ako vam to najviše odgovara. Vjerojatno će tako u početku i biti jer je za promjene na razni osjećajnog povezivanja, strukture obitelji, odgoja djece i ekonomije zasnovane na novcu potrebno malo više vremena.
Ali, to vas ne bi trebalo spriječiti u prelasku na neokulturu. Budući da je njeno osnovno načelo sloboda izbora prema postojećim okolnostima, neokultura sasvim lijepo može opstati i u tom okruženju.
199
Moramo vas upozoriti da kretanje u smjeru neokulture znači kraj civilizacije kakvu poznajete. Ukoliko bi dovoljan broj ljudi prešao na neokulturalni način života, društveni sustav bi se raspao. Ne bi se samo promijenio, već doslovce raspao. Ali, ionako je vjerojatno da će civilizacija kakva sada postoji nestati. Problema je jednostavno previše. Broj ljudi na plenetu stano raste, energetske rezerve se isrpljuju, prirodna ravnoteža se sve više narušava, razlike između bogatih i siromašnih sve su veće a društveni i politički nemiri sve su tragičniji. Zar doista mislite da takva civilizacija ima mogućnosti za opstanak? Problemi koji je stvorila daleko su izvan dohvata njene sposobnosti rješavanja tih problema. Izlaza nema, barem ne unutar postojećih obrazaca razmišljanja.
Neokultura kao takva zagovara život, a ova civilizacija srlja u smrt. Promjena se mora dogoditi, na ovaj ili onaj način. Tko zna, možda imate mnogo manje vremena nego što vam se čini.
Iskoristite ga dobro, ne za globalnu promjenu jer je vjerojatnost neuspjeha vrlo velika, već za promjenu u vašem mikrokozmosu. Promijenite svoj život i život ljudi koji vam se žele pridružiti.
Napuci koji slijede naši su prijedlozi za praktične postupke u provedbi te promjene. Oni su zasnovani na svjetonazoru kojeg smo vam već izložili. Ali, teorija je jedno, a praksa drugo. Pokušat ćemo ocrtati postupke koje bi trebalo učiniti ako želite prijeći na neokulturalni način života. Ovaj naš pokušaj nužno je nepotpun. Različiti ljudi susretat će se s razlilčitim problemima u prijelaznom razdoblju. Ali, nadamo se da će se ovim prijedlozima vrlo brzo pridružiti novi, nastali u stvaralačkom procesu praktičnog osnivanja neokulturalnih zajednica.
200
Dakle, krenimo od sadašnjeg trenutka. Nalazite se u svojoj sobi i čitate knjigu u kojoj su zapisane naše riječi. Možda ste mladi, možda srednjih godina, a možda već uživate u zlatnom dobu svoga života. U kojem god da ste životnom razdoblju ono ima i svoje prednosti i svoje mane glede prelaska na neokulturu. Za početak ćemo preskočiti unutarnje iskustvo, psihologiju odnosa i druga duhovna pitanja i usmjerit ćemo se na praktične postupke. To nije zbog toga što bi unutarnje promjene bile manje važne, već zbog toga što će vam za vanjske promjene trebati više vremena. Računajte na razdoblje od jedne do deset godina od sadašnjeg trenutka do života u stvarnoj neokulturalnoj zajednici. Ako vam se to čini dugo, griješite. Posebice je ova prva brojka izrazito optimistična. Neka srednja vrijednost, dakle četiri do pet godina je vrlo realna procjena i bit ćete sretni ako svoj cilj ostvarite u tom roku.
Istodobno s mijenjanjem vanjskih okolnosti svoga života, radit ćete na unutarnjem iskustvu. Ono je jako važno i ne smije ga se zanemariti. Međutim, danas su se toliko raširila razna “duhovna” učenja da im ljudi pristupaju prilično površno. Život među vama pokazao nam je kako posjedujete nevjerojatnu sposobnost uvjeravanja samih sebe u privid. Spremni ste prihvatiti neku vjeru ili sugestiju i misliti kako vam ide bolje i kako napredujete, dok vaš život i dalje melje isti žrvanj. Najgori “salto mortale” je situacija u kojoj sami sebe uvjeravate da se morate pomiriti sa situacijom i ne mijenjati ju. Još kad takav stav označite pridjevom “duhovni” doista možete reći da ste u potpunosti zaraženi duhovnim ropstvom osvajačke civilizacije.
201
Zbog toga je važno krenuti s vanjskim promjenama. Tek kad izvana vidite kako ostvarujete određene ciljeve i doista mijenjate svoj život, možete reći da ste izrazili svoju stvaralačku duhovnost. Dakle, na unutarnje promjene ćemo se vratiti nešto kasnije i ponovo ih razmotriti. Sada nas zanimaju praktični postupci. Kako promijeniti svoj život i u kom smjeru ga mijenjati? Što znači osnovati neokulturalnu zajednicu?
Najprije morate još jednom osvjestiti činjenicu da to ne možete učiniti sami. Potrebno vam je društvo - prijatelji ili rođaci s kojima možete raspraviti ove zamisli a zatim vidjeti ima li među njima zaiteresiranih. Ako nema, tražite dalje. Prijatelji iz jednog razdoblja vašega života ne moraju vas pratiti u drugo. A ako ste odlučili pokušati s neokulturom, onda ste već zakoračili u sasvim novi život.
Koliko ljudi vam je potrebno? To ovisi od načina na koji ćete ostvariti neokulturalnu zajednicu. Šest do deset osoba bila bi donja granica. To mogu primjerice biti tri ili četiri para odnosno već oblikovane obitelji.
Kakav će biti vaš prvi potez i oko čega se morate najprije dogovoriti? Odnosno, što vam je prvi konkretni cilj? Teoretski, cilj vam je postati što neovisniji od postojeće strukture društva.
U praksi, prvi je korak smanjenje troškova života.
Živjeti u neokulturalnoj zajedncii znači živjeti znatno jeftinije nego što živite sada. Smanjenje troškova se postiže utvrđivanjem zajedničkih elemenata života, dakle onoga što inače plaćate svaki zasebno. Dijeljenjem tih troškova na više ljudi oni se znatno smanjuju.
202
Struktura civilizacije drži vas u ropstvu namećući vam određeni način života koji je vrlo skup. Odvojeni ste i rascjepkani na male obitelji. A to je skupo. Kad bi se udružili u veće zajednice, mnogi troškovi bi se znatno smanjili.
Razmotrite primjer troškova stanovanja odnosno kupnje stambenog prostora. To je ujedno i prvi dogovor kojeg morate postići s vašim budućim članovima neokulturalne zajednice.
Mlade obitelji usmjeravaju se na kupovinu vlastitog stana. O tome se sanja od najranije mladosti i cijeloukupni tijek život vodi prema tome. Nakon sklapanja bračne zajednice i zapošljavanja, mladi bračni par uzima veliki kredit i zadužuje se za cijeli život.
Razmislite koliko bi se troškovi smanjili kad bi se pet ili šest parova dogovorilo i kupilo veću kuću te je preuredilo u zasebne stanove. Ili, još bolje, izgradilo takvu kuću već u nacrtu zamišljenu prema njihovim potrebama. Već malo računanja pokazuje da bi takav potez mogao smanjiti troškove “okućivanja” gotovo na polovicu. U najgorem slučaju, to znači petnaest godina kredita umijesto trideset.
A u najboljem znači stvaranje osnove za neokulturalnu zajednicu.
203
Neokulturalna zajednica nije samo zajedničko stanovanje. Na posljetku, u mnogim zemljama je ravijen sustav “co-housinga” unutar kojeg ljudi koriste gornju računicu da bi jeftinije stekli stambeni prostor. Prednosti zajednice su mnogo veće.
Primjerice, smanjuju se režijski troškovi. Zatim, unutar zajednice je moguće organizirati zajedničke poslove poput čuvanja djece ili kuhanja. Troškovi hrane za deset ljudi koji jedu na jednome mjestu su dvostruko manji od troškova hrane za tih deset koji jedu odvojeno. Izračunajte sami, brzo ćete se uvjeriti da je tome tako.
A sad svemu tome dodajte još jednu preporuku: kad se dogovarate oko zajedničkog stanovanja, izaberite mjesto izvan grada, s dovoljno zemlje te po mogućnosti samostalnim izvorom pitke vode.
Ovo drugo ćete malo teže pronaći, ali barem pokušajte, možda i uspijete. Ali, zemlja oko vaše kuće ili malog naselja vrlo je dragocijena. Svi zajedno, ili samo neki od vas mogu obrađivati zemlju i proizvoditi dio hrane koje koristite za svoje potrebe.
Začudili biste se koliko se na taj način još više smanjuju životni troškovi. Dodajte tome mogućnost da svoju kuću opremite prirodnim izvorima energije kao što su energija sunca ili vjetra, postigli ste prvi uvijet za status neokulturalne zajednice: približili ste se ekonomskoj samodostatnosti.
204
Ako očiglednim uštedama zbog dobre organizacije dodate i odustajanje od nekih nametnutih potreba stvorenih u potrošačkom društvu, doći ćete do vrlo malih novčanih iznosa koji su vam potrebni za kvalitetan život.
Naravno, vi sami ćete odlučiti koji su to troškovi koji zapravo nisu potrebni. Ali zasigurno ih ima. Od novog mobitela svakih šest mjeseci do skupih proizvoda s imenom. Od nepotrebne količine cipela do sitnica koje u supermarketu kupujete iz navike. O statusnim simbolima ne treba ni govoriti. Međutim, taj dio smanjenja troškova ostavljamo vama. Ne bismo željeli da pomislite kako vas nagovaramo da se odreknete sitnih životnih zadovoljstava. Upravo suprotno, mi želimo da budete zadovoljni. Samo vam savjetujemo da preispitate što vas to čini zadovoljnim i da li je to doista vaš izbor ili vam ga je nametno život u suvremenom društvu.
Uvjereni smo da danas svaki čovjek može samo na taj način smanjiti barem dvadeset posto svojih potreba za novcem. Često će taj postotak biti i mnogo viši.
Zbrojite to sve skupa, pogledajte što ste dobili i čudite se! Odjednom više ne morate raditi puno radno vrijeme da biste podmirili svoje troškove već samo pola, ili još manje. Neki od članova zajednice doći će u situaciju da se bave vlastitim poslom što prije nisu mogli. A neki će biti zaposleni oko potreba same zajednice što sa sobom nosi niz prednosti.
Malo po malo i eto vas na pragu ozračja u kojem smo živjeli i mi: prosječno dva do tri sata rada na dan i mnogo vremena za istraživanje umjetnosti, duhovnosti i svega onoga što ste oduvijek htjeli raditi a niste za to imali vremena.
205
Zvuči dobro, zar ne? Ali, početno oduševljenje skeptici će vrlo brzo srušiti tvrdnjom da to neće funkcionirati. Jer, kad bi to doista tako bilo, onda bi svi to odmah učinili. Zašto ne čine?
Doista, zašto? Vratite se na početak dogovora oko neokulturalne zajednice. Najveću poteškoću imat ćete oko prvog koraka. Ako se uspijete složiti oko zajedničke namjere, nama nikakve sumnje da ćete ju i ostvariti. Dakle, računica je točna, troškovi se mogu smanjiti, zajednica se može približiti ekonomskoj samodostatnosti. Međutim, skepetici su u pravu glede toga da bi to svi učinili samo da se mogu - dogovoriti! Taj problem ćete morati nekeko riješiti. Razmišljanjem, razgovorom, uvjeravanjem... bilo kako.
Srž tog problema je ponovo u ideologiji odnosno svjetonazoru. Neokulturalna zajednica se ne nalazi unutar priče koju roditelji pričaju svojoj djeci o dobrom životu. Postoje mnogobrojne psihološke prepreke u takvoj odluci.
Prije svega, to je nešto novo i drugačije. Tko zna kakvi se problemi kasnije mogu pojaviti vezani uz vlasništvo nad nekretninama i međuljudske sukobe. A vrlo je vjerojatno da će okolina prvo pomisliti da ste se pridružili nekoj religioznoj sekti i da vas je potrebno vratiti na pravi put.
Čak i ako vi sami ne razmišljate o tim problemima, pa čak i ako ste smislili neki dobar način da ih riješite, duboko u vama nalazi se isti crv koji vas preispituje i testira. Tko zna, možda činite veliku pogrešku. Nije li bolje da i dalje živite kao što žive svi oko vas?
206
Nemojte zanemariti probleme na koje će vam ukazati skeptici, ali se odlučno borite protiv tog crva u vama. On je dio robovloasničke ideologije koja vas želi po svaku cijenu zadržati zarobljenim.
Problemi se mogu riješiti. Pitanje vlasništva nad nekretninama dogovara se pametnim ugovorom i čistim računima. Stanove pod zajedničkim krovom treba etažirati; nastambe na zajedničkoj zemlji praktično odvojiti tako da se u slučaju najcrnjeg razvoja događaja na najlakši mogući način mogu riješiti imovinsko-pravni odnosi. Ovo nije priča o “co-housingu”, ali upućujemo vas da s pravne strane proučite taj način stanovanja, vrlo raširen u mnogim zemljama Europe. Ne otkrivajte toplu vodu - mnogi ljudi su shvatili da se dijeljenje troškova isplati pa su smislili i pravne načine da se međusobni odnosi ispravno urede.
Što se tiče međuljudskih odnosa, oni ne mogu biti gori nego što su međususjedski odnosi sada. A i sada imate susjede, zar ne? Neokulturalna zajednica nije komuna u kojoj ćete sa svima dijeliti kuhinju, spavaću sobu i WC, i u kojoj ćete se spoticati na usnula tijela u vašoj dnevnoj sobi. Svoje ćete odnose, kao i razinu standarda na kojoj želite živjeti urediti točno onako kako to vama odgovara. Što se tiće predbacivanja da se pridružujete sekti, tu komentara nemamo. Na vama je da svoju okolinu uvjerite da vaši postupci nemaju veze s vjerom, već sa zdravim razumom.
Dakle, na takve “klipove” nemojte nasjedati. Ozbiljni ste ljudi i znate što hoćete. Dobrobiti su očigledne, a vi morate stvoriti uvjete u kojima ćete ih moći iskoristiti.
207
Problemi se mogu predvidjeti, kao i otpor okoline. Razlozi su ideološki, a ne stvarni. Primjerice, mladi ljudi mogu naići na veliki otpor svojih roditelja. Oni će im rado pomoći da se zaduže do smrti samo da imaju svoj stan u nekoj betonskoj građevini usred grada. Gurnut će ih u ralje zvijeri koja je davno progutala i njih. Pri tom će se sretno smiješiti misleći kako se oni brinu za svoju djecu. S druge strane, kad čuju da se spremate na zajednički stambeni pothvat s desetak drugih ljudi, te da odlazite iz grada i da planirate čak i obrađivati zemlju... Očekujte oluju.
Stariji ljudi su u jednako teškoj situaciji. Ne bi čovjek pomislio da je tako, ali baš kao što su djeca i mladi često pod pritiskom svojih roditelja, tako su i stariji ljudi pod pritiskom svoje djece.
Bilo bi najprirodnije da bračni par umirovljenika a posebice netko tko je sam, proda svoj stan u zgradi te se pridruži neokulturalnoj zajednici. Na posljetku, ako primaju kakvu takvu mirovinu stariji su ljudi već na neki način ekonomnski neovisni. Uz smanjenje troškova ta bi mirovina mogla biti dovoljna za pristojan život. Unutar zajednice bit će i korisni što je iznimno važno za njihovo samopouzdanje i životnu energiju, a da ne govorimo o društvu drugih ljudi naspram usamljenosti i odvojenosti koja često tišti starije osobe.
Umirovljenici su kategorija ljudi koja bi moga vrlo brzo ostvariti svoju namjeru osnivanja neokulturalne zajednice ili pridruživanja postojećoj. Ali...
208
Ali, a ovo vam govorimo iz iskustva jer smo tijekom života među vama pokušavali potaknuti ljude na ovaj ili onaj oblik udruživanja, stari su ljudi robovi svojih nasljednika! U ovom su slučaju djeca ta koja će izvršiti nevjerojatan pritisak na bake i djedove da ne provode takav ludi naum. Razlog? Zaogrnut će ga u filozofiju, ljubav i osjećaje. Reći će vam da ne mogu živjeti bez vas. Stavit će vam pod nos unuke koje ćete rijeđe viđati (što uopće nije točno). I na kraju će se zabrinuti za vaše mentalno zdravlje i proglasiti vas neuračunjivim. Jer, tko bi pametan išao pod stare dane mijenjati svoj način života?
Odgovor na to pitanje bi ih mogao iznenaditi: pametni ljudi će promijeniti svoj način života bilo kada. Oni drugi ustraju na gluposti.
Razlog svoj toj buci i halabuci jest u užasu koji ljudi osjete kad netko stavi pod upitnik sve u što su vjerovali cijeloga života. Ali, ima još jedan razlog, površniji ali možda i snažniji od tog podsvjesnog užasa. Nasljedstvo.
Naime, stariji ljudi posjeduju određenu imovinu. Oni će uskoro umrijeti. Ne zna se kada, ali sigurno jednom hoće. I tada, kad umru, misle njihova djeca, što će se onda dogoditi? Ako baka proda svoj stan ili kuću i ode živjeti negdje drugdje, kome će pripasti njena imovina? I što će nama neki dio kuće negdje na periferiji grada ili na selu? Njezin je stan u gradu mnogo vredniji. Kad umre, on će ostati njenim unucima, našoj djeci. A tamo, u toj zajednici, tko zna što će od svega toga biti...
Baka i djed zbunjeno se gledaju, krše ruke i shvaćaju da su nemoćni pred tom lavinom argumenata. I tako, robovi od mladosti ostaju robovi i u starosti.
209
Dakle, pripremite se da u startu naiđete na mnogobrojne probleme. Neće biti lako probiti psihološke i druge prepreke koje će civilizacija postavljati pred vas. Srednja generacija je možda u najboljem položaju jer više ne odgovara roditeljima, a djeca još nisu dovoljno odrasla da bi se pobunila. Ali, srednja generacija ima drugih problema. Obično su to ljudi u naponu radne snage koji grade karijeru. A karijera zahtijeva žrtve. Jedna od tih žrtava je i nedostatak vremena za bilo što drugo osim posla. Tu je i privlačnost zarađenog novca pa je teško odustati od uobičajenog, od onog što se od nas očekuje.
Međutim, ako pripade skupini ljudi kojima je karijera i poslovni uspjeh najvažnija stvar na svijetu, ipak možete osigurati svojoj obitelji bolji način života. Vi u međuvremenu isplanirajte svoj život tako da iskoristite odskočnu dasku ispod sebe, zaradite koliko vam je potrebno za udoban život i malo po malo se približite neokulturalnom idealu. Rok koji smom postavili je dovoljno dug. Sjećate se, govorili smo o razdoblju od jedne do deset godina. Usmjerite se na cilj, dobro ga isplanirajte i jednostavno krenite u njegovo ostvarivanje.
Ako pak smatrate da čovjek mora raditi dvanaest sati dnevno da bi zaradio više novaca te vas ne zanima slobodno vrijeme za stvaranje i istraživanje duhovnosti, umjetnosti i ljepote svijeta koji vas okružuje, onda neokultura ionako nije za vas. Možda možete razmisliti da nekom drugom omogućite takav način života. Tko zna, možda kad shvatite kako je njima lijepo, poželite da i vama tako bude.
210
Neokulturalne zajednice teže ekonomskoj samostalnosti. Isprva one mogu predstavljati štedljiv i prihvatljiv način života. Povoljnije je živjeti u njima nego u stambenim krletkama ili odvojenim kućama.
Zatim, one će prirodno težiti razvijanju samostalnih poslova tako da njihovi članovi mogu još bolje organizirati svoje vrijeme. U tom smislu je povoljno da budući članovi isplaniraju neke poslove koje mogu obavljati i na taj način nadopunjavati osobni i zajednički budžet. Kad smo već spomenuli zajednički budžet, treba istaknuti da je to samo jedna od mogućnosti. Ne možemo vam reći kako da se zajednica najbolje organizira. Nema najboljeg načina. O tome ćete se sami dogovoriti. Kako god bilo, poslovi koji se obavljaju unutar zajednice mogu ponekad izdržavati cijelu zajednicu. To znači živjeti na jednom mjestu, djelomičmno biti ovisan o civilizaciji, ali sve više težiti samostalnosti i samodostatnosti.
I u konačnom obliku, neokulturalne zajednice bi morale težiti potpunom osamostaljenju. Dakle, sto postotnoj proizvodnji hrane za svoje potrebe te sto postotnoj proizvodnji energije. Do tog konačnog oblika je još daleko. Ali, možda ne toliko daleko kako vam se čini. Civilizacija je došla do ruba opstojnosti. Što će biti kad prijeđe taj rub?
211
Do sada smo pričali samo o materijalnim razlozima i preduvjetima za stvaranje neokulturalne zajednice. Što je s onim duhovnim, unutarnjim preduvjetima? Bilo je rečeno da je naše društvo moglo opstati tisućlječima upravo zbog različitog unutarnjeg iskustva. Vanjske okolnosti su ga poticale na svaki način. Što je s vama? Kako da vi postignete unutarnje iskustvo pretapanja i zajedništva?*
Prva misao koja se pojavljuje je ona o stvaranju zajednice sa svojim duhovnim istomišljenicima. Naizgled se čini da bi ljudi na istom duhovnom putu ili pripadnici istog vjerskog usmjerenja najlakše stvorili takvu zajednicu. Na posljetku, upravo su oni i poznati kao ljudi koji ih stvaraju. Danas postoje vjerske zajednice koje funkcioniraju naizgled slično neokulturalnim zajednicama. U određenom smislu one to i jesu, ali u takvim slučajevima postoji velika opasnost stvaranja zajedničkog privida stvarnosti, a ne iskustva stvarnog zajedništva.
Isto vrijedi i za pripadnike istih učenja, sljedbenika istog učitelja, proroka ili avatara. Većina takvih učenja zasnovana je na istom civilizacijskom obrascu koji ljude održava u ropstvu. Kao što ekonomska struktura našega društva održava ekonomsko robovlasništvao, tako duhovna struktura većine religija pa čak i novodobnih učenja odražava duhovno robovlasništvo.
*Vidi poglavlje TIJELO I DUHOVNOST, posebice tekst pod brojem 115 do 118.
212
To znači da je najbolje da vaš dogovor s budućim članovima neokulturalne zajednice nije zasnovan na nekom čvrstom odnosno zajedničkom uvjerenju. “Čvrsta uvjerenja” podrazumjevaju podređenost jednom autoritetu i ne dozvoljavaju stvaralačko istraživanje duhovnosti.
Najbolje je ako su ljudi otvoreni istraživanju. Neokulturalna zajednica pretpostavaklja određenu prirodnu “religiju”. Govorili smo vam o tome.* Ona nije zasnovana na vjeri već na znanju. Također, ona pretpostavlja razumijevanje povezanosti tijela i duha. Bilo kakvo odvajanje jednog od drugog, a posebice isticanje pretpostavljenih “duhovnih” svjetova naspram ovog u kojem živimo ne bi se moglo nazvati neokulturalnim.
Drugim riječima, koji god oblik poprimio duhovni život neokulturalne zajednice, bolje je da se ne držite strogih načela i pravila neke vjere ili duhovne škole. Otvorenost je bolja.
No, to opet ne znači da članovi neokulturalne zajednice ne smiju prakticirati neki oblik vjere. Uz razumijevanje izloženih duhovnih načela čak je moguće da taj oblik vjere bude prevladavajući u zajednici.
Ipak, budite oprezni: sljedbenici današnjih religija i duhovnih učenja uglavnom će imati problema s pomirenjem naučavanja svoje vjere i osnovnih načela neokulture.
*Vidi poglavlje BOGOVI I LJUDI, posebice tekst pod brojem 87 do 91.
213
I tako smo došli do unutarnjih preduvijeta za stvaranje neokulturalne zajednice. Vanjski dio je vrlo važan: dogovor oko zajedničkog života, poduzimanje važnih i velikih materijalnih koraka za kupovinu zemlje odnosno stanova, izgradnju kuće ili što god već odlučili učiniti.
Istodobno kad sređujete materijalne preduvijete za početak neokulturalne zajednice, a trebat će vam nešto vremena za provođenje toga plana, radite na razumijevanju izloženih načela neokulture. Razmišljajte i razgovarajte o njima. Ima mnogo toga što zahtjeva produbljivanje razumijevanja. Primjerice, pitanje odnosa tijela i duha te u tom svjetllu općenito osobnog rasta. Zatim, tu je razumijevanje i iskustvo izravnog dodira s “duhovnim” bićima”, ali i mnogo “konkretniji “problemi” kao što su međuljudski odnosi, raznolikost ljubavnih iskustava te mogućnost stvaranja drugačijih životnih zajednica. Ipak, najvažniji problem na kojem morate “raditi” jest životna jednostavnost. Biti u ovom trenutku, slobodno disati, veseliti se životu zajedno s drugima, plesati i stvarati - eto na tome trebate “raditi”. Navodnici su ovdje da vas podsjete kako rad u ovom slučaju ne znači napor. Vi već jeste točno takvi kakvi smo bili i mi, pa vam “učenje” novog-starog načina života neće teško pasti.
U nekoliko završnih riječi podsjetit ćemo vas na sve detalje našega svjetonazora i ponovo vam ukazati na razlike između vaše civilizacije i našega društva. Također ćemo dodati i nekolicinu malih ali važnih naputaka koji vam mogu olakšati razumijevanje neokulture.
214
Neokulturalne zajednice mogu postati stvarnost našega života još u ovom pokoljenju. U njima je lakše i ljepše živjeti. One omogućavaju puni izraz slobode i stvaralaštva ljudskoga bića i uklanjaju sve prepreke koje postojeća civilizacije ljudima nameće.
Vi želite živjeti u takvim zajednicama, čak i ako toga u ovom trenutku niste do kraja svjesni. Vaše stvarne potrebe, kao i želja za kvalitetnim i dobrim životom na taj će način biti ispunjene. Cilj je jednostavan i jasan: pokrenite se i ostvarite ga.
Ne brinite za ostatak svijeta, iako je jasno da će društvena i globalna kretanja utjecati na vas i vašu zajednicu. Učinite koliko možete u tom smislu kao društveni i duhovni aktivist, ali u pogledu načina života budite beskompromisni. Učinite to za sebe i svoje najbliže. Pokrenite svoje prijatelje, poznanike, dajte im ovu knjigu, uvjerite ih, učinite nešto.
Ostavite ropstvo iza sebe. Završite s ideologijom hijerarhije i civilizacijom koja ju promiče. Vrijeme je da ljudi počnu živjeti ljudski.
