Priča o neokulturi

TKO JE POGRIJEŠIO: ČOVJEK ILI CIVILIZACIJA?

1
Povijest civilizacije je povijest ratova. Prisjetite se kako ste u školi učili povijest, od rata do rata – ostalo je bila praznina koja gotovo nije vrijedna spomena.
Umjetnička djela velikim dijelom posvećena su i motivirana ratovima, nasiljem i drugim izrazima osvajačkog svjetonazora. Da nije ljubavi, umjetnost civilizacije bila bi u potpunosti posvećena nasilju.

2
Sam nastanak i uzdizanje čovjeka iz okruženja drugih životinja povezuje se s otkrićem oružja. Suvremena umjetnička djela prikazuju nam to na način koji u nama budi ponos – postali smo ono što jesmo jer smo naučili ubijati i braniti se.

3
Suvremeni svijet je ispunjen nasiljem i prijetnjama uništenjem svemu što nije ljudsko. U posljednje vrijeme postaje jasno da su se te prijetnje okrenule protiv samog čovjeka – ratovi, glad, ekološke katastrofe, politički i socijalni nemiri. Još se uvijek nadamo spasu, iako uglavnom slježemo ramenima smatrajući da je u prirodi čovjeka da bude takav.

4
No, da li je to tako? Da li je priča o čovjeku doista priča o nasilniku i grabežljivcu? Da li je priča o ljudskoj civilizaciji priča o krvi i osvajanju?
Posljednjih nekoliko tisuća godina doista jeste. Ali, što biste rekli kad bi vam netko ispričao drugačiju povijest od one koju ste učili u školi? Da li biste mislili isto o čovjekovoj prirodi kad bi povjesni dokazi odjednom pokazali da je on sposoban tisućama godina živjeti u miru?
Kad bi netko dokazao da prvobitni razlog i motiv čovjekova razvoja te njegova otkrivanja znanja, kulture i civilizacije uopće nije nasilje, osvajanje ili obrana, da li bi vaš svjetonazor ostao isti? Kad bi se pokazalo da je glavni pokretač čovjekova razvoja bila brižnost, ljubav, ljepota, uživanje i istraživanje – kakva bi bila vaša reakcija?

5
Prije nego krenete dalje, razmislite o svojim stavovima prema čovjeku i njegovoj civilizaciji. Jako je važno da osvjestite svoje stavove.
Kad pomislite: čovječanstvo, da li pomislite na sretnu vrstu svjesnih i inteligentih bića koja skladno žive svoj život u zajednici života, ili s gorčinom odmahnete rukom, bez ikakve nade da će život ljudskih bića ikada biti bez nasilja, patnje i rata?

6
Usprkos stavu prosječnog čovjeka koji iz osobnog iskustva iskreno daje negativan odgovor, ponudit ćemo vam nešto drugo: istinu o čovjeku i njegovoj naravi. Bit će to istina o drugačijoj povijesti od one kojoj su nas podučavali. Također, bit će to istina o čovjekovoj urođenoj sposobnosti da živi u miru. Važno je zapamtiti da ta istina nije zasnovana na priželjkivanju, a niti na uvjerenju da čovjek može postati bolji. Ne nudimo vam filozofiju ili religijsku odnosno duhovnu nadu. Čovjek je dobar takav kakav jest. Ne mora se popraviti ili promijeniti. Stvoren je savršen.

7
Ali, ako je to tako, primijetit ćete, što je onda pogrešno? Zašto je naša civilizacija takva kakva jeste? Zašto su ljudi tako agresivni i nasilni? Zašto iskorištavaju jedni druge, zašto se ubijaju? Zašto smo ugrozili život svih drugih na ovom planetu a i vlastiti opstanak? Zar to nije dokaz o tome da je nešto pogrešno u čovjeku?
Naš odgovor: nešto je pogrešno u našoj civilizaciji, a ne u čovjeku! Zapazite ovu važnu razliku jer se u njoj nalaze odgovori na mnoga pitanja, a također i moguće rješenje svih naših sadašnjih problema.


RAZVOJ ČOVJEKA, KULTURE I CIVILIZACIJE

8
Biološki i fiziološki ustroj čovjeka ne ukazuje na grabežljivca. Ne posjedujemo ni jedno fiziološko obilježje zvijeri (očnjaci, kandže, bilo kakav dio tijela koji primarno služi za ubijanje) niti je naš probavni sustav nalik onome u mesoždera. Fiziološki, čovjek je bobojed ili plodojed, a zbog potrebe za preživljavanjem postao je svejed. Njegovi su se prsti razvili kao najvažniji dio probavnog sustava – bili su potrebni za otvaranje oraha, sjemenki i jedenje sitnih plodova. Upravo su mu ti prsti kasnije omogućili uporabu oruđa te tako utjecali na njegov intelektualni razvoj. Ukazujemo na činjenicu da prvi impuls u stvaranju svjesti i inteligenicje nije bio impuls agresije, niti je agresija na bilo koji način utkana u fiziološku strukturu ljudskih bića.

9
Prvi izum kojeg su ljudi ikada izmislili, prvo pomagalo koje su koristili osim svojega tijela nije bilo oružje. Suvremena nas znanstvena paradigma želi uvjeriti u to potpomognuta mitom o agresivnoj prirodi čovjeka. Međutim, sasvim je jasno da je prije bilo kakvog oružja čovjek koristio posude za nošenje vode i hrane. Prvo čudo tehnologije – posudu za nošenje – izmislile su žene donoseći svojoj djeci ono što im je bio potrebno. Još i dan danas je “kalež” simbol davanja u mnogim mitologijama koje govore o “utopijskoj” potrazi čovječanstva za svojim izvorima.

10
Brižnost, njegovanje i ljubav bili su prvi pokretači napretka znanosti i tehnologije. Kasnije se taj razvoj očitovao u vještini gradnje, stvaranju naselja, navodnjavanju, umjetnosti i drugim čudima davnine kojima se još dan danas divimo.
I tako dolazimo do pitanja civilizacije. Zašto su se ljudi koji su stotinama tisuća godina živjeli kao nomadi i sakupljači ikad okupili u prvi grad? Zašto su stvorili prvu kulturu i civilizaciju? Da li ih je na to natjerala neka ugroza izvana? Možda su bili u opasnosti, pa su se željeli braniti? Izdvojena plemena su bila ranjiva, pa je logično da su se udružila poradi obrane. Tako su nas učili, tako smo to zapamtili, pa mora da je takva i istina.

11
Pogrešno! Drevne kulture i prvobitni gradovi uopće nemaju nikakve veze s ratovima i nasiljem. Štoviše, u vrijeme kad su nastajali tih pojmova uopće nije ni bilo. Tijekom razdoblja neolita (10000 – 3000 prije nove ere) na tlu Stare Europe postojali su veliki gradovi bez ikakvih znakova ratne mašinerije: nije bilo utvrda, opsadnih zidova, oružja ili umjetnosti koja opisuje rat. Dobro dokumentirana arheološka istraživanja govore o tome da su na tlu Stare Europe ljudi živjeli mnogo tisuća godina bez rata.

12
Slično je i u “novom svijetu”. U Peru-u je otkriven drevni grad Caral, star gotovo 5000 godina. Uz mnoge sličnosti s drevnim civilizacijama Europe i Azije, njegova znamenitost je u tome što na njegovom mjestu nije bilo naselja u kasnijim razdobljima. Radi se o “majčinskom gradu” kako ga zovu arheolozi – čistom, izvornom primjeru prvobitne ljudske civilizacije. Taj je grad donio šok i udarac postojećoj povjesnoj paradigmi: nema znakova ratova ni nasilja tijekom tisuću godina povijesti toga grada! Prvobitni gradovi i prva kultura čovjeka nije nastajala motivirana ni obranom ni osvajanjem. Mir je oduvijek bio osnovna značajka ljudskih bića.

13
Gledano na taj način, priča o povijesti čovjeka i njegove civilizacije izgleda sasvim drugačije nego što su nas učili: razvili smo se iz potrebe da njegujemo i hranimo život. Zbog toga smo počeli koristiti svoje moždane potencijale. Izmislisli smo razna tehnološka pomagala da bi nam bilo lakše uzgajati hranu, živjeti zajedno, stvarati umjetnička dijela, istraživati prirodu, onu vidljivu i onu nevidljivu. Izgradili smo gradove i monumentalne građevine da bismo slavili duhovnu stvarnost i prvobitna načela. Dijelili smo radost, stvaralačku snagu i uživanje i na tim smo temeljima izgradili civilizaciju i kulturu.

14
Istinsko nasljeđe ljudskih bića je kultura zasnovana na zajedništvu, toleranciji, suradnji, razumijevanju, radosti i uživanju. To je tradicija naših najranijih predaka – majki i očeva ljudske rase. Međutim, mi nismo svjesni te tradicije. Odvojili smo se od nje do te mjere da smo uopće zaboravili na njeno postojanje.

Što se dogodilo? Zašto je naša civilizacija takva kakva jest?


POVIJEST POBJEDNIKA

15
Povijest pišu pobjednici. A pobjeda nakon koje je napisana naša povijest stara je gotovo pet tisuća godina. U razdoblju od jedne do dvije tisuće godina (od 4000 do 2000 godine prije naše ere) gotovo svugdje na planetu dogodilo se nešto do tada neviđeno. Pojavila su se plemena koja su, ugrožena klimatskim promjenama i gubitkom hrane, prihvatila osvajački svjetonazor. Pojavili su se ratnici! U Staroj Europi zovemo ih Kurgani, u Indiji Arijci, a zapravo se radi o mnogobrojnim plemenima koja su uništila ili asimilirala domicilne miroljubive neolitske kulture.

16
Bio je to prvi rat – rat svih ratova; rat koji još i danas traje, iako protivnika više nema. Naime, prije tog razdoblja ratova nije bilo, a prvobitna i prirodna ljudska kultura bila je uglavnom uništena. U tom trenutku počela je naša civilizacija. Mi smo potomci osvajača i ratnika; potomci pobjednika koji napisali svoju vlastitu inačicu povijesti. Ta “povijest” kaže da prije naše civilizacije nije bilo ničeg vrijednog i govori o ratu kao pokretačkoj sili razvoja. Izrasla na tim korjenima, može li naša civilizacija biti drugačija nego što jest?

17
“Rat kao pokretačka sila razvoja” možda je istinit za našu civilizaciju, ali ne i za razvoj kulture čovječanstva kao takve. Današnjem čovjeku teško je prihvatiti da mu je svjetonazor zasnovan na povijesti koju su ispisali pobjednici, a ne na istini. Taj svjetonazor govori o razvoju čije je vrhunac upravo sada, u našoj civilizaciji. Međutim, u društvenom i kulturnom smislu, naša je civilizacija mnogo primitivnija od prvobitnih ljudskih kultura.

18
Dokazi za to su izneseni: agresivna civilizacija ratnika i osvajača stvorila je patnju u najvećem broju pripadnika svoje vlastite vrste i gotovo je sigurno da vodi u propast čitav planet. Postoje i arheološki dokazi da su osvajači najčešće bili primitivniji od miroljubivih kultura koje su potisnuli. Primjerice, U Hrvatskoj, u arheološkom nalazištu Vela Spilja na Korčuli postoje jasni znakovi da je umjetnost i vještina neolitske kulture bila daleko profinjenija nego umjetnost dolazećih kurganskih plemena. Nazadak je očigledan. Ali, osvajači su imali oružje, a pripadnici izvornih ljudskih kultura nisu. Nije bilo sumnje o pobjedniku koji će ispisati povijest na svoj način.

19
Jednom kad je izvor zaboravljen i kad na planetu nije ostalo gotovo ni jedne značajnije izvorne ljudske kulture, povijest pobjednika tvrdi da je jedina moguća pa čak i najbolja moguća, bez obzira na strašne posljedice njenog djelovanja. Vedska, Grčka, Rimska civilizacija – sve su to kameni temeljci naše životne filozofije, posebice ova posljednja. One su iznjedrile našu znanost, to je istina, ali i dominatorski društveni sustav koji stvara patnju i ogromne razlike između ljudi. Doslovni kastinski sustavi i ropstvo, danas su pretvoreni u društvene slojove, ekonomsko ropstvo, potrošački mentalitet i nemilosrdno iskorištavanje prirodnih izvora.

20
Kao vrhunac licemjerja, naša civilizacija se diči duhovnošću i religijom koja odvaja čovjeka od njegovog prirodnog prava na radost i uživanje. Štoviše, naše religije uporno tvrde da je nešto pogrešno u čovjeku, da ga se mora popraviti. Na taj način stvaraju osjećaj krivnje, osuđujući prirodne porive i proglašavajući ih grijehom. Sputani i zbunjeni pripadnik naše civilizacije prividno teži nečem uzvišenom i boljem, dok mu svakodnevnbi postupci slijede filozofiju rimskih imperatora i osvajača, robovlasnika i iskorištavatelja.

21
Religije i duhovne škole smještaju izlaz u vantjelesna područja, druge dimenzije i nebeske sfere koje su naravno nedostupne svakodnevnici te su predmet jedino slijepe vjere. Kontrola je potpuna: materijalna ovisnost, društvena potlačenost, ideološka indoktriniranost, rascjep između duha i tijela te uvjerenje u povijest pobjednika čine svoje. Naša civilizacija je stvorila agresivni obrambeni mehanizam protiv unutrašnjeg raskola. Gotovo da nema nikog tko bi uopće mogao vidjeti kroz tu obmanu, sagledati laž ovakvog stanja i ponuditi bilo kakvo stvarno rješenje. Duhovne škole, religije i društveni pokreti uglavnom iz naizgled dobre namjere potiču takvo stanje, bez shvaćanja da su zarobljeni u začarani krug iz kojeg nema izlaza.


NEOKULTURA

22
Izraz “neokultura” može se shvatiti kao složenica od “neolitik” i “kultura”, dok istodbno ukazuje na “novu kulturu”. Shvaćajući izvor problema današnjice i učeći od izvorne ljudske kulture, neokultura obuhvaća sve one postupke, misli i spoznaje koje nadilaze paradigmu “pobjednika” i vraća civilizaciju čovjeku. Nije moguće vratiti se u prošlost, kada je izvorna tradicija ljudske kulture neometano cvjetala širom našega planeta. Međutim, moguće je učiti od te prošlosti. Neokultura je još uvijek neispričana priča. Ispričat ćemo je svi zajedno, osvješteni i jednousmjereni prema želji da ne dopustimo jednom načinu života, jednoj civilizaciji da uzurpira pridjev “ljudskoga” samo zato jer je bila ratnička i osvajačka, te ispisala žalosnih nekoliko tisuća godina naše povijesti.

23
Zamisao o neokulturi temelji se na povijesnim i arheološkim spoznajama o civilizaciji Stare Europe. Ona se protezala na području od današnje Slovačke i Češke, pa preko Balkanskih zemalja, Rumunjske, Bugarske, i Ukrajine, pa do Grčke i velikog dijela Turske, a zapravo je činila cjelinu s drugim neolitskim kulturama na području srednjeg i dalekog istoka (presumerske civilizacije i prevedske, takozvane Sarasvati kulture). U Hrvatskoj postoje brojni tragovi te civilizacije, kao što su primjerice nalazi u Danilu, Smilčiću, Hvaru, Korčuli i drugim mjestima.
Evo koje zapanjujuće značajke su krasile izvornu tradiciju i kulturu čovjeka:

- ne postojanje bilo kakvih znakova nasilja ili kriminala
- ne postojanje zamisli o sukobu naroda u obliku rata
- društvena ravnopravnost (nepostojanje sukoba bogatih i siromašnih)
- upravljanje društvom na nehijerarhijski način
- potpuna ravnopravnost spolova uz uvažavanje njihove posebnosti
- ekološka osvještenost
- duhovna i religiozna tolerancija (uz pretežito uvažavanje ženskog stvaralačkog načela)

24
Nada koju ova spoznaja budi je sljedeća: ukoliko agresivnost nije u osnovi ljudske naravi i ukoliko je čovječanstvo jednom moglo živjeti bez ratova, onda se to svakako može ostvariti i u sadašnjosti! Današnji društveni pokreti koji teže zamijeni obrasca prevlasti obrascem suradnje, u potpunosti su sukladni s neokulturom. Međutim, potrebno je promijeniti načela po kojima živimo i tu promjenu primijeniti u praksi.

25
Neokultura je zasnovana na slobodi izbora načina života. Osnovno načelo neokulture kaže da ne postoji jedan način života koji je najbolji, već se ti načini mogu mijenjati zavisno od situacije i okolnosti. To znači da ni jedan narod ili zajednica ne osjeća nikakvu sklonost tome da proširi svoj način života na druge.

26
Neokultura podrazumijeva život ljudi u ravnoteži s ostalim živim i neživim svijetom. To znači da ne postoji nikakva sklonost širenju, odnosno povećanju broja ljudi. Broj ljudi koji živi na nekom području, a to globalno znači i na cijelom planetu, određen je ekološkom ravnotežom i postignut je već u davnim vremenima, mnogo prije dolaska suvremene civilizacije.

27
Neokultura podrazumijeva izravno duhovno iskustvo stvarnosti, a ne posredništvo vjere, proroka ili središnjeg autoriteta. Također, ona zatvara lažni procjep između duha i tijela, dozvoljavajući tijelu da bude ono što jest: vrhunsko duhovno iskustvo! U tom smislu s emože reći da je osnova duhovnosti neokulture iskustvo potpunog zajedništva. To je iskustvo u kojem prestaje prevlast individualnosti zbog doživljaja zajedničkog izvora svega postojećeg. To iskustvo mora obuhvaćati i tijelo, a njegova posljedica je sposobnost mirnog suživota u davanju i podršci.

28
U neokulturalne aktivnosti u najvećoj se mjeri ubrajaju zajedničke proslave, umjetničko stvaranje, ples, istraživanje životnih radosti, istraživanje i skupljanje znanja o vidljivim i skrivenim vidovima prirode, te uživanje u prirodni i ljepotama ovoga svijeta. Prirodni ritmovi i ciklusi izravan su povod za neokulturalno slavlje.

29
Svaka trajna hijerarhija, bilo u duhovnom bilo u društvenom smislu, strana je neokulturi. Organiziranje ljudskog društva treba biti spontano, zasnovano na manjim ekonomski samodostatnim zajednicama. To je ujedno i jedini vanjski znak “društvene organizacije” kojeg podržava neokultura.

30
Bilo kakva podjela, diskriminacija te razlike zbog vanjskih znakova tjelesnosti, osobnosti, spola, rase pa čak i vrste, potpuno je suprotno duhu neokulture. Zajedništvo života je prvenstveno načelo koje se u praksi provodi stalno i bez izuzetaka.

31
Neokultura prepoznaje mnogostruku tahnahnost ljudskih osjećaja te podržava više oblika ljubavnih i životnih odnosa. Kao i u drugim područjima života i u ovom ne postoji jedan jedini obrazac po kojem ljudi uređuju svoj život. Umijesto bračnih i obiteljskih zajednica koje se smatraju jednim od mogućih oblika udruživanja, neokultura preporučuje šire i prilagodljivije “životne zajednice” koje ne podržavaju autoritativnu i krutu osvajačku psihologiju.

32
Neokultura podrazumijeva unutarnje zajedništvo prema interesima i sklonostima, a ne prema krvnom srodstvu. Neokultura prihvaća životne zajednice koje nisu zasnovane na biologiji. Najdublji odnosi među ljudima stvaraju se prema izboru, bez obzira na srodstvo i genetiku.

33
Neokultura je, po uzoru na spoznaje o izvornim civilizacijama čovječanstva, u svojoj strukturi jednostavna i zasnovana na slobodi. Nju ne mora opisivati mnoštvo načela niti se iz njih mogu izgrađivati složeni sustavi. Neokultura je priča koja se priča uvijek iznova – kao ljudski život i to onaj prirodni, bez previše pravila, a opet savršen u svojoj jednostavnosti.

34
S druge strane, upravo taj život sam po sebi stvara raznolikosti. Svaka neokulturalna zajednica bit će različita od bilo koje druge. Vjerojatno će biti zasnovana na drukčijoj organizaciji života. Duhovna iskustva i stvaralaštvo će biti drugačiji, a okolina u kojoj će se nalaziti će dati svoj doprinost raznolikosti neokulture u praksi. Na posljetku, svaku zajednicu čine različiti ljudi, pa je stoga prirodno da i ona sama bude jedinstvena.

35
Ipak, ono malo načela na kojima se neokultura zasniva suprotno je načinu na koji ljudi danas žive. Promjena načina života zahtijeva preispitivanje svojih stavova. Zbog toga, ako želimo izići iz začaranog kruga nametnutog poviješću i ideologijom pobjednika osvajača, pristupit ćemo svim vidovima života. Najprije ćemo prihvatiti istinu da je narav čovjeka stvaralačka i istraživačka, a ne agresivna i grabežljiva. Ovo potonje je rezultat našeg svjetonazora.

36
Ljudi mogu živjeti drugačije, kao što su živjeli nekada. Ukoliko se slažete s tim i želite doprinjeti širenju ovih zamisli, te tako pružiti podršku pozitivnoj preobrazbi našege svijeta i spriječiti tragedije koje su izravni rezultat djelovanja naše civilizacije, izrazite se stvaralački! Učinite neokulturu dijelom svoga života. Opišite ju, oslikajte ju ili odsvirajte. Međutim, prije svega razmislite možete li svoj vlastiti život pretvoriti u izraz i primjer izvorne tradicije čovječanstva. Neokulturalni način života je naša šansa da primjerom pokažemo da se može drugačije i da postojeći način života nije naša sudbina, već splet nesretnih okolnosti.

37
Oživite neokulturu u svom srcu i umu – oživite ju u svom životu, onako kako su to činili ljudi od pamtivjeka, od same zore svog postojanja. Ako smo i morali proći kroz razdoblje osvajačkog i iskorištavalačkog svjetonazora, sada je vrijeme da se vratimo svojim izvorima – suradnji, miru, stvaralačkoj duhovnosti i djelovanju unutar zajednice života.